Ispitivanje fitoplanktona u području otoka Mljeta u razdoblju 1951-1953 g.
Sažetak
Ova ispitivanja fitoplanktona su izvršena od III. 1951.-III. 1953. g. u okviru ispitivanja hidrografskih, bioloških i geoloških svojstava Mljetskih jezera za period prije početka eksperimenata gnojenja. Rad daje kvantitativne i kvalitativne podatke o fitoplanktonu. Istraživanja su vršena na trima postajama: na postaji vanjskog mora - Gonoturskoj, na postaji u Velikom jezeru (Vrbovačka) i na postaji u Malom jezeru.
Ako kompariramo godišnji tok fitoplanktona na našim trima postajama, vidimo stanovite razlike između jezerskih postaja i vanjske postaje.
U prvom ciklusu istraživanja (od III. 1951. g. do III. 1952. g.) nađen je u Gonoturskoj proljetni, skoro neznatni porast fitoplanktona u maju, a u Velikom i Malom jezeru u junu. Zimski porast je zapažen u Gonoturskoj u januaru, a u jezerima ga nismo susreli.
U drugom ciklusu ispitivanja (od III. 1952. g. do III. 1953. g.) u Gonoturskoj je zapažen proljetni porast u aprilu, u Malom jezeru u maju, a za Veliko jezero nije zabilježen. I zimski porast se pojavio u Gonoturskoj mjesec dana ranije nego u prošlom ciklusu: u Gonoturskoj u decembru, a u jezerima već u novembru.
U Gonoturskoj su u aprilu 1952. g., za vrijeme proljetne cvatnje, prevladavali među diatomejama tihopelagijski i nanoplanktonski oblici, a od dinoflagelata vrste Ceratium candelabrum i Goniodoma polyedricum. Uglavnom je taj maksimum postignut sa strane mješovite diatomejske flore, dok je decembarski maksimum postignut isključivo zbog masovnog pojavljivanja vrste Thalassiothrix Fraunfeldi. Od dinoflagelata su nešto obilnije bile zastupane vrste Ceratium trichoceros, C. Karsteni i C. massiliense.
U Velikom jezeru u 1952. g. proljetni porast nije bio zapažen, a u jesenskom porastu su bile od važnosti uglavnom neke vrste roda Chaetoceros. Od dinoflagelata su bile dosta česte vrste Ceratium trichoceros, Peridinium Brochi i P. globulus.
U Malom jezeru su u 1952 g., za vrijeme proljetnog maksimuma, prevladavale diatomeje Chaetoceros Wighami i Thalassiothrix Frauenfeldi. U novembru, za vrijeme jesenskog maksimuma, značajniju ulogu imali su razni Chaetoceros-oblici, tako Chaetoceros Wighami, Ch. Lorenzianus, Ch. tortissimus, Ch. anastomosans, Ch. brevis i drugi, a od dinoflagelata su imali manju ulogu razni oblici roda Ceratium.
Kvantitativni podaci iz Gonoturske pokazuju 5-10 puta manje iznose od onih, koje je zabilježio E r c e g o v i ć (1936.) za otvoreno područje u blizini otoka Šolte.
Zbog šume, koja okružuje jezera sa svih strana, jezera imaju mnogo bolje uslove za kvantitativni razvitak fitoplanktona, nego postaja Gonoturska, osim dubljih slojeva Malog jezera, gdje se zbog neprozračenosti nagomilavala H2S (B u l j a n, 1956.), koji ima štetan utjecaj po organizme. Do toga je došlo u velikoj mjeri zbog gornjeg, jako zaslađenog sloja vode, koja predstavlja stabilnu masu i onemogućava provjetravanje, te djelomično i zbog jako plitkog kanala (0.20 m), preko kojeg ima Malo jezero vezu s Velikim.
Ustanovljeno je, da su Veliko jezero i površinski slojevi Malog Jezera bogatiji od vanjske postaje.
Kod komparacije godišnjih srednjaka fitoplanktona svih triju postaja ustanovljeno je, da je u Malom jezeru najveća produkcija u površinskom sloju, koja prema dnu naglo opada zbog prije spomenuti razloga. U Velikom jezeru je do 20 m dubine bila količina fitoplanktona otprilike jednaka, a prema dnu manja. Gonoturska je bila siromašnija od jezerskih postaja. U pogledu kvantiteta fitoplanktona među pojedinim slojevima nije bilo mnogo razlike.
Prikazan je odnos između fitoplanktona i abiotskih faktora.
Fosfati su uz nekoliko iznimka imali obrnuti odnos s produkcijom fitoplanktona.
Date su srednje vrijednosti silikata i fitoplanktona za gornja dva sloja, pa se pokazalo, da je bila uglavnom veća količina silikata potrošena, kada je bio zabilježen porast fitoplanktona, odakle se jasno vidi, da su kod cvatnja imale najvažniju ulogu diatomeje.
pH, zasićenje kisika i temperatura nisu pokazivali nekih pravilnosti obzirom na godišnji tok fitoplanktona.
Prikazan je odnos između fito- i zooplanktona.
U kvalitativnom dijelu ovog rada donesen je sastav vrsta, koje smo sreli u toku naših istraživanja. U obzir je uzet samo mrežni plankton. Ukupno je determinirano 136 oblika, od kojih je otpalo na dinoflagelata 72, na diatomeje 59, na silikoflagelata 4 i na kokolitineje 2. Prikazano je njihovo pojavljivanje u toku godine.
Obzirom na kvalitativnu produkciju jezera su mnogo siromašnija od Gonoturske. Ustanovljeno je, naime, da opći uvjeti života (B r a n d t, 1929.) u jezerima pokazuju mnogo veće amplitude kolebanja, nego u Gonoturskoj i to naročito salinitet, temperatura, kisik i pH, što nepovoljno djeluje na floristički sastav. U tom dijelu rada prikazane su amplitude kolebanja spomenutih faktora.
Ima samo malo vrsta, koje su sposobne da, usprkos tako velikih kolebanja spomenutnh faktora, uspijevaju u jezerima. Većina je nađena samo u par lovina u toku naših istraživanja.
Oblici iz reda Gymnodiniales nisu bili zapaženi na našim postajama.
Svi oblici su bili već otprije poznati za Jadransko more, osim oblika Ornithocercus Steinii S c h ü t t, koji je dosada zabilježen samo za Otrantska vrata i oblika Triceratium elongatum G r u n o w. Samo Chaetoceros rostratus L a u d e r var. elongata smatramo kao dosada nepoznat varietet.
Od dinoflagelata dolazi u Gonoturskoj 60 vrsta, u Velikom jezeru samo 32, u Malom jezeru 39. Od diatomeja dolazi u Gonoturskoj 50 vrsta, u Velikom jezeru 39, u Malom jezeru 34.
Među peridinejama je nađen mnogo veći broj perenantnih vrsta u jezerima, nego među diatomejama.
U Gonoturskoj prevladava flora neritsko-oceanskog karaktera, iz čega se vidi utjecaj obalnog područja sa jedne strane i otvorenog mora sa druge strane. Ista situacija je i u jezerima.
Od tihopelagijskih oblika su neki od većeg značenja u totalnoj produkciji jezera.
Peridineje i diatomeje predstavljaju na našim postajama perenantnu vegetaciju.
