Varijabilnost okoliša, smrtnost ribljih ličinki i obnavljanje populacije
Ključne riječi:
model, sardina, inćun, ugotica pučinka, skušaSažetak
U posljednjih nekoliko desetljeća, uspješno je proučavano obnavljanje populacija ribljih ličinki u odnosu na utjecaj čimbenika okoliša, ali bez ikakvih predvidivih prognoza. Na primjer, u SARP projektu o sardini (Sardina pilchardus) na atlantskoj obali Španjolske, postojala je veza između dostupnosti hrane i potencijalnog preživljavanja ličinki, označena nizom pokazatelja kondicije. Ipak u posljednje vrijeme kao glavna odrednica uspješnosti obnavljanja populacija je prodor ličinki u relativno neproduktivne dubine. Slično tome, detaljnija proučavanja inćuna (Engraulis encrasicolus) u sjevernom Jadranu su pokazala kako miješanje vjetrom može utjecati na uvjete hranjenja ličinki, ali njihova prilagodba razmnožavanju u slojevitoj vodi odljeva rijeke Po protivna je ikakvoj i najjednostavnijoj vezi između raspoložive hrane i pogubnih učinaka nepovoljnog vremena.
Mogući model simulacije pogodan za istraživanje preživjelih ličinki i obnavljanja populacije opisan je u istraživanjima ugotice pučinke (Micromesistius poutassou) i skuše (Scomber scombrus) u sjevernoistočnom Atlantiku. Transportni model ugotice pučinke upućuje na varijabilnost raspodjele planktonskih stadija pod različitim režimima vjetra, dok su za skušu različiti dodatni biološki atributi uključeni u bio-fizikalni transportni model, a to su posebito rast i smrtnost ličinki u odnosu na biološke i fizikalne čimbenike okoliša.
